Ekumenska stvar (Prometej, 26.03.2018.)

O seriji koja je postala izvor mudrosti i nacionalnog identiteta

Prelistate li irski ustav, inspirirani prethodnim tekstom o referendumima, u dugom ćete nabrajanju i opširnoj elaboraciji naći opis tačno dva krivična djela: izdaje i blasfemije. Izdaju niko ne planira uklanjati iz ustava, ali referendum za blasfemiju se odavno planira.

Takva ustavna odrednica pomaže u oblikovanju konteksta u kom je nastao kulturni fenomen po imenu Otac Ted (Father Ted). Sredinom devedesetih, u vrijeme kad se zemlja spremala za drugi referendum o razvodu, na male je ekrane stigla nova serija. Stigla je iz susjedstva, s britanskog Četvrtog kanala, ali nije bilo sumnje: radilo se o autohtonom irskom proizvodu.

Serija prati živote alanfordovske grupe u župnom dvoru na izmišljenom otoku u Atlantiku nazvanom Craggy Island. Baš kao Alan Ford, i otac Ted Crilly je najbliži iluziji “normalnog lika”, dok su njegovi sustanari Dougal McGuire i Jack Hackett karikature i pokretači dramske radnje. Uz nezaobilaznu domaćicu, gospođu Doyle i plejadu nezaboravnih gostujućih likova, Ted je tri sezone nasmijavao irsku, britansku i publiku širom svijeta. Trebalo je možda malo vremena irskoj publici da prihvati činjenicu da se Otac Ted ne mora gledati krišom i da se sutradan mogu prepričavati najbolji citati iz serije, ali je vrlo brzo Ted postao pojam.

Dermot Morgan, glumac koji je utjelovio sijedog svećenika Teda u tri sezone je prešao put od “onog lika s TV” preko “oca Teda” do “Dermota Morgana”. Jasno je prije kraja treće sezone rekao da neće više snimati Teda; želeći da izbjegne identifikaciju s likom Morgan se pripremao za nove projekte (jedan od njih je i Čudo mađarsko o kom smo već pisali). Nažalost, 28. februara 1998. godine, samo dan nakon snimanja posljednje epizode treće sezone Oca Teda, Dermot Morgan je preminuo. Možda bi poneko i zaboravio da je to bilo baš 28. februara da istog dana 2016. ovaj svijet nije napustio i čangrizavi otac Jack s Craggy Islanda, legendarni Frank Kelly.

Mnogi su poznati likovi irskog i britanskog glumišta promarširali serijom: Graham Norton je svoju karijeru na neki način i počeo ulogom oca Noela Furlonga, a s poznatim licima su u seriju ušetale i asocijacije na bitne događaje tog doba. Tako je na konjskim trkama konj po imenu Referendum o razvodu bio Tedov favorit, a svećenici su se našli i na Eurosongu. Da, stvarnost se preslikavala godinama u seriju, ali se serija decenijama poslije preslikava u stvarnost.

Danas nema protesta u Irskoj, ali i šire bez transparenata koje smo vidjeli i u Čudu mađarskom: Dolje s ovakvim stvarima! Oprezno sad! Ove se legendarne epizode sjećaju svi koji su se, makar leđima okrenuti, očešali o televizor i Oca Teda. Tako je recimo lider Sinn Feina, Gerry Adams u kontekstu zakona o blasfemiji upotrijebio ove citate da izrazi svoje nezadovoljstvo, a transparenti su se našli i u popularnoj računarskoj igri GTA. Vremenske neprilike u Irskoj se na društvenim mrežama redovno proprate citatima iz serije, a prizor krava na pašnjaku neminovno završi objašnjavanjem kako su te krave malene jer su daleko (kako je to otac Ted neuspješno objašnjavao Dougalu). Ne znate li odgovor na kakvo kompleksno pitanje, poslužite se citatom oca Jacka, u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan: “to je ekumenska stvar”.

Na neki je način Otac Ted i bio ekumenska stvar. Kad je papa Franjo izjavio da od 1990. godine nije uključio TV prijemnik, Irci su bili bijesni: to je značilo da nije gledao Oca Teda. Mnogi kritičari iz redova Crkve i publikacija bliskih Crkvi su vremenom počeli gledati blagonaklono na priču iz “katoličke distopije, Craggy Islanda” kako ga je jedan komentator nazvao. Otac Ted je srastao sa svim slojevima društva i svim političkim pravcima. Irska državna televizija je prvobitno u strahu od reakcije gledalaca odbijala otkupiti seriju, ali su na koncu prepoznavši interes publike i oni ušli u krug poštovalaca župe na kraju svijeta.

Otac Ted nije bio proročansko djelo kao naši Nadrealisti, ali je korpus citata koji su u svakodnevni jezik iz ova dva remek-djela ušli, uporediv. Uporediv je i intenzitet efekta koji su imali na društvo. Otac Ted je mogao biti tek obična komedija, slična mnogim drugim iz londonskih studija tog doba. Međutim, iskreni autohtoni humor, britka satira i glumačka postava iz snova učinili su ovu priču besmrtnom. Nestane li svih snimaka Oca Teda u nekoj invaziji vanzemaljaca (sigurno bi neprijatelji iz druge galaksije ciljali Irsku, ipak je to središte Evrope kad je u pitanju pohrana podataka), hiljade ljudi će spremno odglumiti svaku scenu po sjećanju. Još će ih više imati spremne kostime (i transparente!)

Vanzemaljci će biti suočeni s navaljivanjem gospođe Doyle da popiju čaj i stavljeni pred dilemu da li uzeti kolač ili keks.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: